Osnovna škola Šijana Pula

PULA - Nakon što je sredinom prosinca službeno predstavljena u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, monografija “Osnovna škola Šijana, spomen-knjiga 1898.-2018.”, u srijedu je ovo djelo u prostorima Osnovne škole Šijana podijeljeno sadašnjim i bivšim učenicima te djelatnicima koji su sudjelovali u njegovom nastajanju. Desetogodišnji rad Naime, prošle je godina Osnovna škola Šijana, koja ima korijene u Prvoj hrvatskoj Pučkoj školi Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru u Puli, obilježila svoj 120. rođendan. Sve je to počelo, kako su se prekjučer prisjetili ravnateljica škole Alma Tomljanović te urednici knjige prof. dr. Slaven Bertoša i profesorica Marija Belullo 1898. godine u Maloj školi u Radničkoj ulici koju je svečano otvorio Matko Laginja.

- To je dugoočekivana spomen-knjiga, deset godina smo radili na njezinoj realizaciji, tu je uložen veliki trud učenika, profesora, sadašnjih i bivših djelatnika, jer mnogi materijali su nažalost nedostupni, i bilo je teško rekonstruirati povijest. Knjiga donosi povijest škole od samih početaka, potom sjećanja zaposlenika, sjećanja nekadašnjih učenika, popis završnih razreda svih učenika, kao i Osnovne mješovite škole u Muntiću i u Valturi, koje su područne škole OŠ Šijana, kazala je ravnateljica Alma Tomljanović. Emotivna veza Novo razdoblje ove škole počinje 1951. godine spajanjem Talijanske osnovne škole “Francesco Petrarca” i hrvatske škole, te je 1952. godine službeno otvorena Narodna osmogodišnja škola “Neven Kirac” u sadašnjem sjedištu. Mala škola je zbog dotrajalosti zatvorena 2004. Područne škole djeluju u Valturi i Muntiću, a Loborika je prije šest godina pripojena Marčani.

Slaven Bertoša kazao je da je posebno vezan uz ovu školu. “Tu je 1947. godine u školu krenuo moj otac, godinu kasnije, 1948. zaposlila se ovdje moja baka koja je kao učiteljica razredne nastave radila 25 odina, do umirovljenja 1973., kada sam krenuo u prvi razred, a moja sestra krenula je 1979. Ovdje sam odrađivao i stručnu praksu, to je posebna povezanost, kazao je Bertoša ističući da je proces nastanka knjige bio dug jer su neki svjedoci vremena u međuvremenu preminuli, a naveo je i činjenicu da trenutno u školi među zaposlenicima nema nikoga iz razdoblja kada je on pohađao školu, ali da je u ovoj školi zaposlen najveći broj njegovih bivših studenata, čak 16, koji predaju razne predmete. Marija Belullo prisjetila se dugogodišnjeg rada s učenicima, kako je sa svega nekoliko učenika godinama unazad krenula vlakom put Pazina gdje su po arhivu tražili materijal i dostupne podatke. Bivša ravnateljica škole Benita Gošev predložila je da se nekadašnja Mala škola pretvori u muzej školstva, a bilo je tu puno emotivnih trenutaka, prisjećanja na razne uspomene iz rada škole. Recenzenti knjige su prof. dr. Robert Matijašić i doc. dr. Iva Milovan Delić. V. BEG